Tuesday, 15 May 2018

Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u blato života, da mu zaslade gorkost


Volim da sedim pod nekim tremom dok pljušti kiša i lamentiram nad samom sobom. To je onaj trenutak kada pred mokre noge prospem sav svoj "očaj" u kome su pohranjene sve izgubljene nade.
Ja sam pripadnica One generacije, znate na koju mislim. Na onu posle generacije koja je otkrila Bitlse i neobavezni seks, a pre one u kojoj sedamnaestogodišnjaci traže da budu oslobođeni od fizičkog da bi mogli da surfuju Internetom. Da, to smo mi - "najtrulija" generacija. Antropolozi iz budućnosti pamtiće nas pre svega po farmerkama i "deci vremena". Očevi naših očeva dobili su Drugi svetski rat, a mi gubimo sve bitke. Ono malo muških prijatelja iz mog okruženja ponekad istrče jedan zadihani krug oko parka. Kada trče, to je proza u pokretu. Stomačni mišići im se razlivaju u nekom čudnom plesu. Ruke su im poput rastopljene karamele. Životna radost im je sajber sex. Poklonici su stava - nemati devojku ima svojih prednosti: nema ko da kontroliše unos piva, mogu da gledam fudbal do mile volje, malo vremena gubim na razgovore o emotivnim problemima i na prekopavanje po ožiljcima od ljubavnih rana. 
Oni bi da "ubrzaju", a one bi za početak - " U vezi s nama, volela bih da stvari ostanu .....platonske". Neka bude platonsko. I ko je uopšte bio Platon? Ili je "platonsko" bila reč koju je on izmislio? Posle tri hiljade godina njegova zemlja je poznata po girosu i buzukiju.
Šta naposletku dobijemo od života koji proživljavamo? Sećanja, uspomene, koje tumačimo i ovako i onako. Na ovom pljusku setih se dana od pre godinu dana. Padala je isto ovakva kiša, kiša koja je sprala sve nade i stavila pred mene saznanje da sam za Nekog Niko i Ništa.
Od tada uvek uhvatim kapi nebeske rose da sperem tugu koju nosim sa osmehom na licu u inat životu....

No comments:

You are the pattern in the weaving of my existence. You are the secret code that unlocks all that is mine. You are the manner in which I dance, flying from cloud to cloud…You are the answer to all my questions, always unexpected, which raises me from one world to another.You are my sailing boat on the ocean of infinite tranquility and bliss. My most beautiful ark. Your soul has no limits, and it is in my eyes that You are endless…
And thus when I am not asking You anything then, in fact, I am asking You; And when I do not see You – I do indeed see you. And when You are silent You are speaking inside of me; and when you are asleep you are awake inside of me.....
You'll never be able to escape from your heart. So, it's better to listen to what it has to say. That way you'll never have to fear an unanticipated blow...

Anton Chekhov, Ivanov

Once I worked hard and thought a lot but I never got tired; now I do nothing and think of nothing, but I'm tired in body and spirit.With a heavy head, with a slothful spirit, exhausted, overstretched, broken, without faith, without love, without a goal, I roam like a shadow among men and I don't know who I am, why I'm alive, what I want. And I now think that love is nonsense, that embraces are cloying, that there's no sense in work, that song and passionate speeches are vulgar and outmoded. And everywhere I take with me depression, chill boredom, dissatisfaction, revulsion from life... I am destroyed, irretrievably!

Followers