You are the pattern in the weaving of my existence. You are the secret code that unlocks all that is mine. You are the manner in which I dance, flying from cloud to cloud…You are the answer to all my questions, always unexpected, which raises me from one world to another.You are my sailing boat on the ocean of infinite tranquility and bliss. My most beautiful ark. Your soul has no limits, and it is in my eyes that You are endless…
And thus when I am not asking You anything then, in fact, I am asking You; And when I do not see You – I do indeed see you. And when You are silent You are speaking inside of me; and when you are asleep you are awake inside of me.....
You'll never be able to escape from your heart. So, it's better to listen to what it has to say. That way you'll never have to fear an unanticipated blow...

Monday, 2 October 2017

Sedeli smo u tišini sećajući se...

To je bilo ono doba kada su se mladi vozili "bubom" i glumili hipike. Ti nisi bio hipik, ni pacifista, ni svetski putnik s rancem na leđima. Dečko iz bolje kuće, koji je u to doba studirao u inostranstvu. Naučio si da govoriš tri jezika kao da su ti maternji, upoznao si se sa običajima i osobenostima Zapada i u njima se odlično snalazio. Tvoje obrazovanje se odnosilo na matematiku i rok muziku. Znao si jednačine i funkcije. Svirao si i pevao protiv rata i vodio ljubav u ime mira. U to vreme verovali smo da je moguće stvoriti svet bez granica, da je moguće da svet postane kao muzika. Bio si sedam godina stariji od mene, bio si moj idol, u šali rečeno - idejni vođa.
Posmatrajući iz današnje perspektive, sve je to bilo najvno. Bio je to period odrastanja, traženja svog mesta pod kapom nebeskom. Doba beskrajnog samopouzdanja u kome je svet bio pod nogama. 
Da li se sećam? Kao da je neka druga živela te dane. Godine života utru ti put i pitaš se kojim ga nogama  prelaziš. Jaz između dva doba, ispunjava me muklom tišinom. Nemam šta da ti kažem. Na nekom putu sam izgubila bezbrižnost. Ćutimo i sećamo se. Dok nam se pogledi sreću, tvoj bariton kaže - baš je prijatno ovo ćutanje. 
Kada ćutanje progovori, tišina ima završnu reč...

1 comment:

Giga said...

It is not easy to find your way in life, especially when dreams are sometimes unattainable. Regards.