You'll never be able to escape from your heart. So, it's better to listen to what it has to say. That way you'll never have to fear an unanticipated blow...

Tuesday, 19 September 2017

Život mi je kao Malerova simfonija, nikada se ne vraća nazad. U ovom osećanju vremena, koje je definicija melanholije, svest o konačnosti, nema utočišta, osim zaborava...


Ja sam umiruće lice u ogledalu, zaleđena slika jednog vremena koje daje iluziju pokreta, kristal snega što klizi po klupku inja, a niko ne uviđa složenost njegovih prepletanja. Ja sam ta zgusnuta kap vode na prozorskom staklu moje sobe, tečni biser koji se kotrlja i ne zna ništa o pari što ga je iznedrila, ni o atomima iz kojih je još sačinjena, ali koji će uskoro služiti drugim molekulima, drugim telima, oblacima koji pritiskaju ovaj grad.
U životu ima ozleda koje, kao lepra, razjedaju dušu u samoći. Ne postoje slučajnosti u životu, sve je povezano i ima svoj sled događaja. Kao da se vreme zatvorilo sa sećanjem na minule dane. Sva je večnost popijena iz tužnog pehara....

1 comment:

Giga said...

Life never comes back, so it's always best to survive. Regards.