You are the pattern in the weaving of my existence. You are the secret code that unlocks all that is mine. You are the manner in which I dance, flying from cloud to cloud…You are the answer to all my questions, always unexpected, which raises me from one world to another.You are my sailing boat on the ocean of infinite tranquility and bliss. My most beautiful ark. Your soul has no limits, and it is in my eyes that You are endless…
And thus when I am not asking You anything then, in fact, I am asking You; And when I do not see You – I do indeed see you. And when You are silent You are speaking inside of me; and when you are asleep you are awake inside of me.....
You'll never be able to escape from your heart. So, it's better to listen to what it has to say. That way you'll never have to fear an unanticipated blow...

Saturday, 3 June 2017

Nije muškarac u mom životu, to je život u "mom" muškaracu ;))

Kada se sve desilo i prošlo i Zemlja se nekoliko puta okrenula oko same sebe, u jutarnji sat na klupi u parku sretoše se razum i srce. 
Srce se skupilo, ćuti i gleda užurbana lica koja nekuda žure. Razum ga gleda i čudom se čudi, koji mu je vrag u ovaj sunčan dan?! Srce zna i nehajno mu reče - Skloni se, ne govori niša. O, baš hoću, stoga mi reci šta te muči ?! Više ništa, sve je jasno kao ovaj dan. Aaaa, opet te je neko "slomio". Ne možeš slomiti nešto što je već "slomljeno". Rekao bih da si ti jedan težak atom koji samoodržava fisije ;)). Zašto na mene uvek natrči neki neutron? O, pa to je baš dobro, tada oslobodiš ogromnu energiju :)). Znaš voleo bih da me pogodi jedan kvant, ali to se neće nikada desiti. Znaš ne boli mene taj (s)udar nekog tamo neutrončića ... Nego te boli kad uleti u tebe i počne da te cepa na fragmente ;)), o bože s tobom nikad kraja...
Da, boli me to što ga smatram božanskim, a on se prema meni ponese kao prozaični zemljanin. Možda ima razlog za to. Hiljadu mi je već proletelo... Neću da ih slušam, jer će mi zatrovati moć rasuđivanja. Nemam ti više što reći, u nekoj mutnoj nadi sam želeo samo da ga zagrlim, a on je proleteo, ni osvrnuo se nije. Dragi moj, život ti je kao film - svaki kadar jedna priča, zato ne daj se srce iako si izgubio boj ;))

No comments: