You are the pattern in the weaving of my existence. You are the secret code that unlocks all that is mine. You are the manner in which I dance, flying from cloud to cloud…You are the answer to all my questions, always unexpected, which raises me from one world to another.You are my sailing boat on the ocean of infinite tranquility and bliss. My most beautiful ark. Your soul has no limits, and it is in my eyes that You are endless…
And thus when I am not asking You anything then, in fact, I am asking You; And when I do not see You – I do indeed see you. And when You are silent You are speaking inside of me; and when you are asleep you are awake inside of me.....
You'll never be able to escape from your heart. So, it's better to listen to what it has to say. That way you'll never have to fear an unanticipated blow...

Friday, 19 May 2017

Ti opravdavaš moje postojanje. Da te ne poznajem ne bih živela, da umirem neznajući te, ne bih umrla, jer nisam živela.....

Noć se ne obraća danu. Ona u njemu sagoreva. Nebo koje očarava kuda vodi?!  Kao da rađa lavinu čarbnih sila koje osvetljavaju put u budućnost, pojednostavljaju pravila, omekšavaju prepreke, stišavaju negodovanja, nose preko provalija, strahova i sumnji....
slika - Siniša Milovanović
Uprkos tome osećam se kao da život otiče iz mene. Sva tuga se oslobađa i širi ka horizontu koji jedva nazirem. Kao da hodam po sopstvenoj teskobi pretvorenoj u tepih, zarobljena u dosadi jednoličnih misli, od kojih mi je glava teška, preteška. 
Postoji li reč koja poput sićušnog podupirača omogućava vratima međuljudskih odnosa da ostanu otvorena?
Ponekad mi se čini da sve ove godine živim sa jednom željom koja je uvek praćena snagom da se pretvori u stvarnost, verujući da je čudo  uvek negde u blizini i nikada neće prestati da se događa.
Koliko možemo verovati izgovorenim rečima, koje nam u prvi mah uliju nadu i ugreju dušu, a postupak razbije sve iluzije i servira kao na tacni surovu realnost odnosa?! Da li su izgovorene reči ljubazni flert ili nose neku skrivenu poruku?!
 Neizvesnost je sreća u formi beskrajne tuge, koja lagano ubija i gasi svaku želju. Pre ili kasnije u svakom biću se javi osećanje egoizma koje ga zatvara u čauru i lišava svakog osećanja u bezumnoj đavoljoj nameri  "spasenja" propasti u vlastitim očima. 
Kada bi oslobodili sebe svake vrste želje i nade, da li bi to pmoglo u realnijem sagledavanju odnosa?!
 Da li svojom snagom volje i podsvesnim mislima pokušavamo da "utičemo" na druge u skrivenoj nadi da će odreagovati baš onako kako smo zamislili u dubini svoje svesti?! Ako se to ne dogodi plima očaja, beznađa, izneverenih očekivanja, potapa svako zrno razuma i  nosi pomračenje realnog rasuđivanja. Progovara li tada ego, sujeta ili samo-ponos?! 

No comments: