Jednu teskobu nosim danima, mesecima u sebi. Zasela mi je na ovo malo duše, odomaćila se, bez namere da me napusti. Toplo joj je oko mog malenog srca, hrani se mojim "jedom" i čeka kamen mudrosti koji nikako da se skotrlja i smrvi je. Ponosna je na moju slabost i (ne)objašnjivu ranjivost i to joj daje čudan osećaj superiornosti.
Moj život je, poslednjih dana, neprestana borba. U toj borbi svetlosti protiv tame ja se bijem na strani svetla...Ne uspevam da se popravim. ;)
Predmet te borbe je uzvišena ljubav koja se ukazuje očima mog duha poput Sunca koje sve obasjava svojom svetlošću i toplinom i ispunjava prostore; dok mi moja niža, zemaljska ljubav, izgleda kao čestica prašine koja lebdi prostorom i koju Sunce pozlaćuje. Sva njena lepota, sav sjaj, sva privlačnost samo je odraz tog božanskog Sunca, samo blistava iskra, prolazna, nesvesna tog beskrajnog i večnog ognja.
Nekako u smiraj dana, ali uvek u svitanje, osetim neku utehu. Taj osećaj da sam pobedila još jedan dan, savladala još jednu noć, porazila neko, ma i malo vreme, bez obzira na sva iskušenja i krize kojima sam izložena kao ovisnik... čini da, šapatom ohrabrim sebe - mogu ja ovo, preboleću i preživeću! Svanuće jutro u kome će požuda nestati....
3 comments:
Ipak sve neka bude,kad je ponudjeno ostaje smo da utvrdimo redosled.
Nisam sasvim sigurna da li me obozava ili ne moze bez mene ;-) Hvala na citanju !
If every day you have to fight for love, I'm not sure if she is. Imaginative images for the rest of the post. Regards.
Post a Comment