Monday, 26 October 2015

Beseda pismenosti


Kako je pusta mladost koja nije otkrila Antona Pavloviča Čehova ! Šta bi bilo da nam dušu nisu preplavile Tolstojeve rečenice u kojima je svetlost padala i na najsitniji detalj! Znali smo boju dugmeta na mundiru Vronskog, a lik Ane Karenjine bio je jasniji od upečatljive glumice na filmskom platnu. Da nije bilo Bulgakova kako bismo osetili apsurd i paradoks? Da nije sve izgubljeno, a nikada nije sve izgubljeno, potvrđuju nam pojave koje kao usamljene zastave u pustinji mašu i potvrđuju nam da ima pismenih, samo su nam sklonjeni s očiju! Oni su stisnuti između hiljadu informatičkih čuda, jutjubova, rijaliti šoua...
Biti pismen u prošlom veku značilo je biti uvažen! Gde god se pojavljivao pismeni čovek, bio je zapažen.
U školi, bioskopu, na ulici, u pozorištu, na tramvajskoj stanici, u ciganmahali. Nije reč samo o gramatičkoj pismenosti, niti o prividu koji stvaraju savremeni autodidakti i izvođači informatičke revolucije. Kada bi neko za nekoga rekao: „On je pismen”, ili, „Ona je pismena” kao da je
glasno izrazio uvažavanje prema osobi nad kojom je lebdeo oblak, pokrivajući glavu kao veliku tajnu, ali i ništa manji zbir vrlina.
Pismeni nije bio savršen, ali mu je to bila namera. Tešio se i on engleskom poslovicom „Nobody is perfect”, a njegov vrhunac je otelotvoren u argentinskom piscu Horheu Luisu Borhesu. Pismeni je zatrpan otpadom informatičke revolucije, nije dovoljno zao, korumpiran i nije se složio s idejom da nema Boga! Najviše na šta je, u tom slučaju, pristao bila je Jungova ideja da su još jedino gluplji od onih koji tvrde da ima Boga oni koji kažu da ga nema...


No comments:

You are the pattern in the weaving of my existence. You are the secret code that unlocks all that is mine. You are the manner in which I dance, flying from cloud to cloud…You are the answer to all my questions, always unexpected, which raises me from one world to another.You are my sailing boat on the ocean of infinite tranquility and bliss. My most beautiful ark. Your soul has no limits, and it is in my eyes that You are endless…
And thus when I am not asking You anything then, in fact, I am asking You; And when I do not see You – I do indeed see you. And when You are silent You are speaking inside of me; and when you are asleep you are awake inside of me.....
You'll never be able to escape from your heart. So, it's better to listen to what it has to say. That way you'll never have to fear an unanticipated blow...