alexandra

alexandra
-

Sunday, 26 April 2015

Samo u praskozorje i predvečerje zraci padaju u pravcu srca...



Postoji čitava skala melanholičnosti: počinje osmehom i pejzažom, a završava se prizvukom razbijenog zvona u duši...
Postanak je samo kosmički jecaj, mi smo rane same prirode, a Bog je Neverni Toma...
Kada nosite previše muzike u sebi i priroda peva. A ako još i Bog umeša svoj glas, ko će znati da li on odlazi iz prirode ili srca?!
Slušam tišinu i ne mogu da ugušim svoj glas: sve je okončano. Ima reči sa kojima je počeo svet, jer im samo tišina predhodi...

2 comments:

Giga said...

Lovely music with beautiful spring film. Your photos are very nice. I like silence, but live only in the silence I would not want to. Regards.

Alexandra Alexandra said...

Thank you!:)