Tuesday, 13 November 2018

Kad voliš tad živiš lud, sa patnjom, i čežnjom i brigom. Pa šta? Bez ljubavi nikuda ne vodi put, sa ljubavlju, već si stigo


"Iznenada tako ruke nam se spoje,
pa poželim da si nešto samo moje
i da nikad nikom ne pustim te više.
Iznenada tako, iza ugla baneš,
ruke nam se jedna prema drugoj pruže...
Nestvarna i lepa ispred mene staneš
pa želim da stisak ruke traje duže.
Iznenada tako ti izvučeš ruku.
Odlaziš, a ne znam kuda dalje hodiš...
I ja tad poželim, ludo, srcem celim,
da me kao dete bilo kuda vodiš.
Iznenada tako nestaneš u tami,
ko list koji brzo nosi divlja reka...
Četiri sekunde mi smo bili sami
a hteo sam stobom barem četri veka..."

My hope is that tomorrow will be fine


Today is the day when I value the essence of words. Day in which I understand that beautiful things always meet friction. When all things go bad, I'm trying don't think so badly about all things, instead I think about the things that made all things bad and  I'm trying change something. No matter what the day brings and no matter how hard to me, I  can breathe, smile and keep moving on! 
When everything seems to go wrong ... just PUSH!
When people don’t react the way you think they should ... just PUSH!
When people just don’t understand you ... just PUSH!
P + U + S + H = Pray + Until + Something + Happens

Friday, 9 November 2018

Ljubav je samosvojna. Ne mora tuđim perjem da se kiti. Ili si u milosti njenoj, ili si van nje u čežnji za njom...

Onome ko nije zaljubljen ljubav je suvoparna reč. Onaj ko nije zaljubljen ne može to da razume, a onaj koji jeste ne može da objasni.
Šerijat ljubavi razlikuje se od svih vera.
Šerijat zaljubljenih su Bog i njegova vera...
Prošlost se sastoji od maglovitog oblaka koji pokriva naše umove. A budućnost je sama po sebi jedna imaginarna zavesa. Niti možemo znati svoju budućnost, niti možemo promeniti svoju prošlost...

Wednesday, 7 November 2018

Schrodinger’s Cat in a relationship

What exactly is Schrodinger’s Cat?
It is a thought experiment. So the cat never exists, it only exists in Schrodinger’s mind. It is just like my Mr.Right, only exist in my mind.;))
Imagine you put the cat into a box containing an explosive (sorry it's a little morbid). This explosive has 50% chance to explode and 50% chance of doing nothing. The only way for you to know it is when you open the box. When you open the box, the cat is either dead or alive. There is 50% chance that the cat is dead and 50% chance the cat is alive.
When you leave the box close, the cat can be both dead and alive. It is called Superposition in Quantum Mechanics.
But you want to know whether the person love you? Sometimes you would pick up signs that the person likes you, but sometimes you think that you have made some fatal errors that the person would hate you forever. This is called Superposition! You think the person likes and hates you at the same time. 
How to get rid of this? Open the box to find out whether the cat is dead or alive. Or in other words, confess your feeling to find out he/she really love you. Yes, your curiosity may kill the cat or in this case your feelings. But do you really want to stuck in Superposition stage forever til you can’t move on with your life?!
I don't want.
If you find out that he/she love you, congratulations you have made it. If it's not a good ending you can explore and open the other boxes instead of getting stuck in one box....








Friday, 2 November 2018

Ne mogu da mu kažem: "Budi mi prijatelj". Ali mogu da kažem -biću ti prijatelj

Naše prijateljstvo počivalo je na odbacivanju duhovne uskogrudosti, koja nas je okruživala i na uzajamnom divljenju: ja sam se njemu divila zbog uzbudljivog života koji je vodio u blistavom i raspusnom društvu, toliko različitom od sitničarske sredine u kojoj sam se gušila, a on meni zato što sam bila najsvojeglavije stvorenje i što je moje "poreklo" raspaljivalo maštu.
U tim mladalačkim godinama, kada sam se borila s nezamislivim problemima identiteta, njegova životna radost bila mi je jedina slamka spasa. Sagradila sam oko sebe oklop. Od silnog zauzdavanja ubila sam ili barem uspavala svoje težnje. Postala sam nesposobna da osetim i najmanju želju o bilo čemu. Bila sam nedodirljiva čaura koja je u sebi skrivala samo prazninu. Gubila sam tlo pod nogama, ali sam bila nesposobna to da priznam. Provodila sam dane nad knjigama, koje više nisam razumevala i plakala svaki put kada bi pomislila na smisao svog života, koji je delovao potpuno besmisleno. Činilo mi se da je jedino rešenje živeti neprimetno da bi neprimetno umrla......
Nakon mnogo godina ponovo smo se sreli....
Život je ispričao neku novu priču. Kao da se sudbina poigrala ili se svemir urotio da nam ponovo ukrsti puteve...

Kameni mir daljine presvučen je nekom nebeskom tišinom, koja pokriva vekove....

Kao i mnoge stvari koje koristi naša civilizacija, tako su i bravu pronašli Kinezi pre više od 4000 godina. U osnovi ona se sastojala od reze, koja se otvarala i zatvarala sa druge strane vrata, na kojima je bila pričvršćena pomoću kuke u obliku srpa, koja je predstavljala ključ.
Egipćani su poboljšali ovu napravu, dodajući nekoliko zapinjača u obliku klinova, uvodeći rupe u koje su klinovi mogli da ulaze.
Rimljani su razne verzije egipatske verzije brave preneli na svom osvajačkom phodu u mnoge delove Evrope.
Brave doživljavaju svoj "procvat" u srednjem veku, kada je plemstvo naveliko ugrađivalo ove naprave u vrata svojih domova, kako bi zaštitili svoje bogatstvo.
Brava je inovirana sa međupoložajima, takozvanim štitnicima između ključa i šipa.Samo je odgovarajući kluč mogao da izbegne zamke i otključa vrata. To je bila Bramahova brava, koja je nastala 1778.godine.
U XIX veku napravljena je Čabova brava, koja je sadržala "detektore" - dodatne poluge, sa ulogom da blokira šip, ukoliko bi neko pokušao da je obije.
Današnju bravu napravio je Jel, 1860.godine. Bila je to brava sa osiguračem i malim pljosnatim ključem sa podužnim izdubljenjem.
Za mene su ukras svakog stana, kuće - vrata. Ona kriju mnoge tajne, ona pričaju priče vremena kroz vekove, ona mnogo govore o vlasniku poseda, o životu i kulturi.....Vrata su za mene duša prostora, nešto što budi nostalgiju, neku tihu tugu.... i ma koliko da su stara pružaju neki osećaj sigurnosti i topline....osećanje da se iza njih nalazi jedan život......

Ljubim ono što nemam

Ovde te ljubim i uzalud te obzorje skriva.
Ljubim te premda je sve ledeno oko mene.
Katkada moji poljupci odlaze sa lađama teškim,
koje putuju morem tamo gde stići neće
Znam već sam zaboravljena k'o ova stara sidra.
Kejovi još su tužniji kad uz njih pristaje veče.
Život je moj umoran od uzaludne gladi....
Oči su tvoje daleke.
Moja se dosada bori sa sporim sutonom.
Ali dolazi noć da mi zapeva pesmu.
Tvojim me očima motre one najveće zvezde.
I kako ja te ljubim, tako u vetru borovi
svojim iglastim lišćem ime ti pevati žele...
You are the pattern in the weaving of my existence. You are the secret code that unlocks all that is mine. You are the manner in which I dance, flying from cloud to cloud…You are the answer to all my questions, always unexpected, which raises me from one world to another.You are my sailing boat on the ocean of infinite tranquility and bliss. My most beautiful ark. Your soul has no limits, and it is in my eyes that You are endless…
And thus when I am not asking You anything then, in fact, I am asking You; And when I do not see You – I do indeed see you. And when You are silent You are speaking inside of me; and when you are asleep you are awake inside of me.....
You'll never be able to escape from your heart. So, it's better to listen to what it has to say. That way you'll never have to fear an unanticipated blow...

Anton Chekhov, Ivanov

Once I worked hard and thought a lot but I never got tired; now I do nothing and think of nothing, but I'm tired in body and spirit.With a heavy head, with a slothful spirit, exhausted, overstretched, broken, without faith, without love, without a goal, I roam like a shadow among men and I don't know who I am, why I'm alive, what I want. And I now think that love is nonsense, that embraces are cloying, that there's no sense in work, that song and passionate speeches are vulgar and outmoded. And everywhere I take with me depression, chill boredom, dissatisfaction, revulsion from life... I am destroyed, irretrievably!

Followers