Tuesday, 28 October 2014

Thank you for all these years


Blog Einstein - brain games  27. October, 2008. Belgrade
Once, the fairy tale vein do I embrace, once upon a time
in the past not distant, were we the two poles of a magnet
if you be the South,
me the North Pole.
If I be a flying matter,
You were the gravitational pull.
If I be the water,
You were the wave.

And I'm finding it hard to break through and tell you
About the physics of sunshine
And when it's all over we may find ourselves together singing out of tune
About the wishing wells and spells softly spoken in the dark
Even in the sunshine I'm lost without you
And though gravity holds me here
The spin of our destiny still needs to be tied with string
My love inflated – bound within this universe 
I'm tied to you fast forward or rewind
Our love will always be alive....

Friday, 24 October 2014

Gimnastika uma



Kako ostati normalan u Srbiji?!


Kako ostati normalan u Srbiji
Ako te Srbija muči, brine, izaziva nervozu, strahove, i čini da gubiš smisao života, da zapadaš u depresiju i da ne vidiš izlaz – postoji samo jedan savet koji daje rezultate: ugledaj se na srpsku ženu. 
Srpska žena je heroj.
Ovo nije feministička priča, ovo su činjenice:
Osvrni se okolo i videćeš armiju fenomenalnih i dalje nasmejanih, lepo obučenih i doteranih žena koje uspevaju da, uprkos svemu, pronađu smisao, zagrle decu, skuvaju ručak, odu na posao, srede gajbu i odu na počinak, sanjajući, poput junakinja romantične literature, da je sutra novi dan i da će biti bolje.
Srpska žena je maštovita, i sa njom je uvek ceo svet: i kineska pijaca za nju može da bude Peta avenija, turske gaće na pijaci su za nju Victorija Secret, razgaženost prošlogodišnjih cipela zabašuriće tako što stavlja jači karmin, a tašnu prepunu računa za struju i infostan, nosiće sa osmehom. Srpska žena ume da od 300 grama mesa napravi musaku za četvoročlanu porodicu, ume da izmisli kolač od dva jajeta, i da buketom zimskih ruža razbije sivilo dana. 
Srpska žena izmišlja život, i zbog toga je prava umetnica. Čak i kad gleda turske serije, to je zato što tamo još uvek nisu zaboravili na one tri slatke reči. 
Ako niste shvatili, srpska žena se ne predaje. Ona će da izmisli more na Adi Ciganliji, umesiće sva južna ostrva od hleba, isheklaće sve paket aranžmane na koje nije otišla, i tegle ajvara slagaće kao što druge žene slažu nakit. 
Jer, ona je ukapirala. Od samog života, mnogo je važnija njegova interpretacija. 

Monday, 20 October 2014

Join us in the fight against breast cancer


Same bed but it feels just a little bit bigger now
Our song on the radio but it don't sound the same
When our friends talk about you, all it does is just tear me down
Because my heart breaks a little when I hear your name
Should've gave you all my hours
When I had the chance
Take you to every party
Because all you wanted to do was dance
My pride, my ego, my needs, and my selfish ways
Caused a good strong woman like you to walk out my life
Now I never, never get to clean up the mess I made, 
And it haunts me every time I close my eyes...

Belgrade on the garbage

Belgrade literally means White City. But this is not true. Belgrade is mostly a grey and dreary place, but despite that, it has a lot of charm.
Most of the citizens dream Belgrade on the water.
Unfortunately, they live in Belgrade on the garbage
What you dreamt was a dream. And this is now reality
 We can't live without other people. While one set of people creates problems, the other fixes them... 
Smile, with plenty of goodness, and just a little bitterness. Forgive life and the world, we are not perfect... 
A much larger part of Belgrade is in the love longing, which makes it more beautiful than it actually is....

Sunday, 12 October 2014

Neko će upaliti sveću i osvetliti njome pećine mojih već praznih očiju...

Beše to početak kraja, uvođenje u dugo i beskonačno zbogom u koje se, od tada, pretvorio moj život.Kao što svetlost sunca, kada se otvori neki prozor nakon mnogo godina, pocepa tminu i otkopa ispod prašine već zaboravljene predmete i strasti,samoća uđe u moje srce i osvetli na silu svaki ćošak i svaku šupljinu moga sećanja.
Kao vetar kada se iznenada pojavi vukući hartije i stričke po ulici i udara u vrata i prodire sa silinom na tremove i u sobe kuća, vreme je potreslo zidove ćutanja i prodrlo u njegove ruine razvlačeći u prolazu uspomene i mrtvo lišće. Beše to konačno iskopavanje svega sanjanog i doživljenog, početak jednog puta bez povratka prema prošlosti koji će me već dotući. Ali baš kao što reči, kada se rode, stvaraju tišinu i zbrku oko sebe, sećanja takođe ostavljaju bregove magle oko sebe. Plićake od magle, guste i promenljive, koje melanholija godina širi po njima i koji pretvaraju malo po malo pamćenje u neki stran i sablasni predeo. 
Od tada živim leđima okrenut sam sebi....

Ova tišina dolazi od magle, dok sve dublje padam u svoj mrak...

Gospod je tako hteo da me stvori
U zemlji gde se monotono živi;
Promiču dani ni bolji ni gori, 
I, sivi, klize u nedogled sivi
I dok me ovde gnječi udes zao,
U predele me druge duša zove
Ovo je zemlja burjana i drača,
ovo je zemlja podlih suncokreta,
ovo je zemlja pijanki i plača
i leglo vrapca koji nisko lete.
Ovo je zemlja burjana i drača.
Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kom traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja na nas čeka?
Nemojte mi ruke prekrstiti,
Jer mi živom behu zavezane.
Nemojte me u crkvu nositi -
Jer kad god sam u Boga molio
Da me spase nevolje očajne,
On se svagda molbi oglušio...