Monday, 20 October 2014

Join us in the fight against breast cancer


Same bed but it feels just a little bit bigger now
Our song on the radio but it don't sound the same
When our friends talk about you, all it does is just tear me down
Because my heart breaks a little when I hear your name
Should've gave you all my hours
When I had the chance
Take you to every party
Because all you wanted to do was dance
My pride, my ego, my needs, and my selfish ways
Caused a good strong woman like you to walk out my life
Now I never, never get to clean up the mess I made, 
And it haunts me every time I close my eyes...

Belgrade on the garbage

Belgrade literally means White City. But this is not true. Belgrade is mostly a grey and dreary place, but despite that, it has a lot of charm.
Most of the citizens dream Belgrade on the water.
Unfortunately, they live in Belgrade on the garbage
What you dreamt was a dream. And this is now reality
 We can't live without other people. While one set of people creates problems, the other fixes them... 
Smile, with plenty of goodness, and just a little bitterness. Forgive life and the world, we are not perfect... 
A much larger part of Belgrade is in the love longing, which makes it more beautiful than it actually is....

Sunday, 12 October 2014

Neko će upaliti sveću i osvetliti njome pećine mojih već praznih očiju...

Beše to početak kraja, uvođenje u dugo i beskonačno zbogom u koje se, od tada, pretvorio moj život.Kao što svetlost sunca, kada se otvori neki prozor nakon mnogo godina, pocepa tminu i otkopa ispod prašine već zaboravljene predmete i strasti,samoća uđe u moje srce i osvetli na silu svaki ćošak i svaku šupljinu moga sećanja.
Kao vetar kada se iznenada pojavi vukući hartije i stričke po ulici i udara u vrata i prodire sa silinom na tremove i u sobe kuća, vreme je potreslo zidove ćutanja i prodrlo u njegove ruine razvlačeći u prolazu uspomene i mrtvo lišće. Beše to konačno iskopavanje svega sanjanog i doživljenog, početak jednog puta bez povratka prema prošlosti koji će me već dotući. Ali baš kao što reči, kada se rode, stvaraju tišinu i zbrku oko sebe, sećanja takođe ostavljaju bregove magle oko sebe. Plićake od magle, guste i promenljive, koje melanholija godina širi po njima i koji pretvaraju malo po malo pamćenje u neki stran i sablasni predeo. 
Od tada živim leđima okrenut sam sebi....

Ova tišina dolazi od magle, dok sve dublje padam u svoj mrak...

Gospod je tako hteo da me stvori
U zemlji gde se monotono živi;
Promiču dani ni bolji ni gori, 
I, sivi, klize u nedogled sivi
I dok me ovde gnječi udes zao,
U predele me druge duša zove
Ovo je zemlja burjana i drača,
ovo je zemlja podlih suncokreta,
ovo je zemlja pijanki i plača
i leglo vrapca koji nisko lete.
Ovo je zemlja burjana i drača.
Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kom traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja na nas čeka?
Nemojte mi ruke prekrstiti,
Jer mi živom behu zavezane.
Nemojte me u crkvu nositi -
Jer kad god sam u Boga molio
Da me spase nevolje očajne,
On se svagda molbi oglušio...




Thursday, 9 October 2014

Love's Philosophy


The fountains mingle with the river
And the rivers with the ocean,
The winds of Heaven mix for ever
With a sweet emotion;
Nothing in the world is single,
All things by a law divine
In one spirit meet and mingle -
Why not I with thine?

Dnevnik jednog Bosanca III deo


1.9. Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije ćemo smisliti gdje ćemo i kako ćemo...

8.9. Potrošio pare od osiguranja. Ne znam gdje ćemo, djeca bi već trebala u školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Učimo ubrzano gramatiku, ja već uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i

tvrdo 'ć', zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Šta li ćes nas biti?

24.10. Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u Opštini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.


25.11. Papiri za stan u Sarajevu sređeni, sreći nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u školu. Svi pomažemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokušavama da shvatimo trenutnu političku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih,granica, nismo se valjda za to borili. Kažu mi da malo puno naginjem na unitarističku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu preživjeti lako političku

realnost. Kažu mi isto tako da ne serem.

24.12. Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Božića, biće prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me više gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nešto baterija, svijeća, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri čokolade, da obradujemo naše. Posljednja noć na jebenom sjevernoameričkom

kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i o ove što na njemu žive.



25.12. Prvi dan Božića. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama.Samo da mi je dočepati se aviona. Nalećem na Deda Mraza u bermudama, šaljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vreću sa rižom i otpakovane vreće mlijeka u prahu ...kažu šupci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je već prevršilo mjeru. Psujem tečno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam nakon što sam ljubazno stisnuo pilota I vikn'o mu na uho: "Vozi Miško!".

27.12. Amsterdam. Mmmm, osjećam miris Evrope. Zadržavaju nas u policiji, kažu istekla nam oba pasoša, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja više ne vraćam. Fino mu kažem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenoćili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijeće, kaže treba da prođe neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno našeg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijeće mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija.Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjećuje.

31.12. Nakon dvije noći prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Beč. Svi smo se već međusobno posvađali. Optužuju me da

sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjeđujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, već smo skoro kući. Slećemo u Beč. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.


1.1. Novu godinu dočekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj ćeliji.Gledam novogodisnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam čokolade,Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu -Gyvency for men. Sviđa joj se. Miriše. Izgleda da će nas pustiti već za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Već sam skoro zaboravio ona sranja što smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih riječi nakon našeg groznog McDonald'skog iskustva.


6.1. Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvoženje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobađaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi plaćali carinu, ostavljam lažni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da

pokažem da je korištena. Niko iz familije ne priča sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smješka, policajci se smješkaju, taksista se smije, ja mislim da nešto debelo nije u redu. Nisu me čak
pitali čak ni za putovnicu, domovnicu, šahovnicu...Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kažu, kak' ste vi Bosanci bedasti.

7.1. Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki međudržavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.Odustajem, iz čarapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlučujem se na put autobusom. Taksista prima dolare.Sreća. Bas bih se obruk'o. Stižemo u zadnji čas na Kolodvor, banka još radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U čekaonici svi puše, postaje neizdrživo. Idem do klozeta da dođem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam

izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao višak karata, biće gusto. Ja pristajem na tri sjedišta za četiri karte, pod uslovom da prtljag držimo u krilu. Bolje išta nego ništa. Hajd', mislim se, nek' je živa glava.

8.1. Ovo pišem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali.Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokušavam zaspati, ne mogu, muzički ukus šofera je gori od onog već lošeg predratnog. Neko povraća pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraća mi se, da

hoće zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije.Oduzimaju mi kožnu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj.Ja sam ukočen toliko da me policajci skidaju. Kakva noć.

11.1. Ovo pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreća, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki švercer pristaje da trampi paket argete za džepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni.

Ja sam ukočen, svaki me mišić boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.

12.1. Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje čekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, neće Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi žena kaže da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijeće i nešto se domunđavaju oko naših

sjedišta. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaže, dobro došli, kući. Svi nam se zahvaljuju na stanici što smo ih zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo.Nude me pićem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod 
stola. Miris alkohola me zapahne, istrčavam na čisti zrak.

13.1. Pokušavam prvi put da uđem u "svoj" stan.


14.1. Vec nekoliko puta pokušavam da uđem u stan. Provodimo čitav dan u raznim opštinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".


15.2. Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noć. Danas kod ovog, sutra kod onog.


20.2. Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici.

Prepoznaju me, kažu da nisu ušli u trag lopovima iz autobusa još, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan i nalog, i da nemam gdje spavati, i da ću se ubiti na mjestu ako nešto ne
učine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - NaTo-a danam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan.Nigdje ništa. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ništa. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim štokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.

28.2. Baš je naš svijet dobar. Sa prvog sprata donose naše ćilime što su komšije čuvale šest godina. Neko na podvožnjaku našao naš televizor

i otkupio od jednog švercera. Sa smeća donijeli naš bojler. Nađeno dosta naših slika, predratnih. I moja diploma, zgužvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Već pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati čim ponovo nabavimo krevet.

1.3. Danas sam već počeo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole još od onog autobusa, imam puno unošenja, radim s robom. Fata počela da šije kod jedne fine žene. I ona je, kaže, bila izbjeglica, u Sarajevu,trebalo joj je dosta da dođe na svoje, ali, kaže, ako radimo vrijedno

i imaćemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne časove djeci. Oni nisu još u školi, do septembra. Sada su nam dali dobru šansu da polažu ove razrede što su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja još imam problema sa
politikom. Sreća, televizor nam se često kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja očekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozačkom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku međunarodnu organizaciju. Sve je super.Malo me nerviram, gdje god dođem, svi puše. Puše pravo. Na to se
nikako ne mogu navići, k'o da nisam čitav život živio ovdje.

2.3. Pitate se, gdje cemo sad. Nećemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraća. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde više ni puškom otjerati. Dobro nam je - u p.... materinu.

Wednesday, 8 October 2014

Dnevnik jednog Bosanca II deo

12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kuću. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Već sam zaboravio Kanadu…Volim Floridu.


20. maj
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih životinja. Baš je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.

12. jun
Već smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlažno. Dobro da u kući imamo klima-uredaj. Susjed mi je pričao kako u jednom restoranu u blizini služe dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te životinje koje potiču iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najviše te volim, Florida.

30. jun
Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suviše vlažno. Ali klima-uredaj u kući i u kolima radi odlično. Noću nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam još neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.

18. jul
Nevjerovatna vrućina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu.

20. jul
Kakva noć! Fata je u hotelu slučajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me živog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kući, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smješka. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.

22. jul.
Poslije povratka kući, opet taksi i na posao. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi, šef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrućina.

30. jul

Toplotni val je na maximumu, a nama je u kući crkla klima. I još ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da preživim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3metra!! Još mi je samo ta pizdarija trebala. Brzo pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kažu da ga pustim na miru i da će sam otići odakle je došao. Poludiću.

31. jul
Već ujutro nevjerovatna vrućina. Na poslu sam opet kao prebijen. Šef, onaj šupak, kaže da se uopšte ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo i njega i klijente.

1. avgust
Kakva vrućina! Već drugi dan bez klime, što znači i bez spavanja. Sve će da izgori. Komaraca ima sve više. Onaj mrgan od 3 metra kao da u mom bazenu kampuje. Kažem cijelu priču susjedu, a on se samo smije kao uvijek, pička mu materina.

2. avgust

Jedva dočekah da mi dodu popraviti tu kurčevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kćerku. Policija kaže da treba biti pažljiv, a da crnca vjerovatno neće moći uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrućina kao da smo u paklu. Jebem ti Floridu.

12. avgust
Ne mogu da smislim tu vrućinu. Tu smo još uvijek kao u paklu, a, otkad smo došli, vrijeme isto. Šef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ostao bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj priči, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Traži da mu platim 3000$. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.

13. avgust
Bože kakva vrućina! Vraćam se kući iz ćuze, bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bježe sa osmijehom na licu, a usput mi kažu da dolazi Mitch. Legnem u kuću, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom
nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuća nema više krova. Još minut, dva i nema više kuće. Vjetar se smirio. Nemam više ništa, samo je onaj aligator ostao u bazenu Što ga nisu pojeli u onom restoranu…. Susjedi se vraćaju i sa osmjehom na licu kažu da imam sreću da sam preživio hurikan Mitch. Opet je vrućina ko i prije, a ja bez svega.

Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put neću da vam kažem…